ZAŠTO VODOLIJA BIRA SAMOĆU: Surova istina o vašem elitnom standardu i zašto radije spavate sami nego pored mediokriteta!

ZAŠTO VODOLIJA BIRA SAMOĆU: Surova istina o vašem elitnom standardu i zašto radije spavate sami nego pored mediokriteta!

Osuđivanje od strane preplašene mase
Jedna od najtežih, najdosadnijih i najprimitivnijih stvari sa kojima se jedna autentična, visoko inteligentna Vodolija svakodnevno suočava jeste konstantno, malograđansko osuđivanje zbog njenog solo statusa. Bilo da se radi o ljubavnom životu, gde vas tetke i rodbina smaraju pitanjima “kad ćeš nekog da nađeš”, ili o prijateljskom krugu gde vas kritikuju što se ne družite sa svima, sistem pokušava da vam nametne osećaj krivice. Društvo je dizajnirano za stado. Sistem prezire ljude koji mogu da funkcionišu apsolutno sami, jer takve ljude sistem ne može da kontroliše!

Ljudi iz vaše okoline vas često etiketiraju kao “teške”, “hladne” ili “nerealno izbirljive”. Oni vas gledaju sa nekim lažnim sažaljenjem, misleći da vi patite u svojoj samoći. Ono što ti prosečni, iskompleksirani umovi nikada neće moći da shvate jeste brutalna, ledena činjenica: vi niste sami zato što vas niko ne želi! Vi ste sami zato što ste vi, hirurškom preciznošću, odbili 99% ljudi koji su pokušali da uđu u vaš prostor, jer nisu bili dostojni vašeg genijalnog uma!

Intelektualni elitizam kao biološki štit
Vaš odabir samoće nije odraz depresije niti straha od vezivanja. Vaš odabir samoće je čist, destilovani intelektualni elitizam! Vi ste znak čiji mozak radi brzinom fuzije. Vaš um procesuiram milione podataka, skenira tuđe laži, vidi deset koraka unapred i razmišlja o stvarima koje su običnom čoveku potpuna naučna fantastika.

Reklama

Kada se sa takvim uranskim super-kompjuterom u glavi nađete u prostoriji sa ljudima koji pričaju o tome šta je ko obukao, ko je koga prevario u nekom jeftinom rijalitiju ili kako je vreme napolju loše, vi doslovno osetite fizičku bol u neuronima. Vama se od te plitkosti i banalnosti okreće želudac. Zato vaš mozak pali biološki štit. On vas izoluje. Vi podsvesno birate da se povučete u tišinu, jer je razgovor sa mediokritetima za vas apsolutno, neizdrživo iscrpljujući.

Sapioseksualnost i alergičnost na “lepa, prazna pakovanja”
Kada govorimo o romantičnim vezama, vaši kriterijumi su surovi, nemilosrdni i za većinu ljudi apsolutno nedostižni. U svetu gde se svi prodaju preko filtera na Instagramu, gde se jure savršeni trbušnjaci i skupa odela, vas to savršeno, našminkano pakovanje ostavlja potpuno ravnodušnim. Vi ste neizlečivi, radikalni sapioseksualac. Vaš libido nije u telu, on je direktno povezan sa vašim frontalnim korteksom!

Neko može da izgleda kao top model i da ima milione na računu, ali ako u prvih deset minuta razgovora ne ume da isprati vaš crni, ubojiti humor, ako se plaši vaših mračnih teorija o univerzumu i ako pokušava da vas fascinira jeftinim klišeima – vaš “emotivni reset” se pali u stotinki sekunde. Vi se zaledite. Vas uzbuđuje samo onaj mozak koji može da vas intelektualno nokautira, koji može da vam parira u debati i koji je podjednako, divlje hrabar kao i vi. Dok takav ne naiđe, vi birate da spavate sami.

Strah od kaveza i alergičnost na kontrolu
Jedan od glavnih razloga vaše čelične izolacije leži u vašoj patološkoj alergiji na svaki vid emotivnog kaveza. Vi ste nagledali kako ljudi oko vas propadaju u toksičnim vezama. Videli ste kako se pametne osobe pretvaraju u poslušne robove svojih posesivnih partnera, kako traže dozvolu da izađu, kako se pravdaju za svaki svoj korak i kako gase svoje snove zarad “mira u kući”.

Sama pomisao da vama neko proverava telefon, da vas guši pitanjima “gde si bio/la” ili da pokušava da vas ukalupi u neku ulogu tradicionalne, poslušne lutke, u vama budi najčistiji, nuklearni bes! Vaša sloboda je vaša najskuplja religija. Vi biste radije ceo život proveli na pustom ostrvu, čitajući knjige i gledajući u zvezde, nego što biste dopustili da vam neki emotivni parazit diktira pravila ponašanja. Vaša samoća je vaša zaštita od tuđe posesivnosti.

Energetski vampiri i ukidanje besplatne terapije
U prošlosti ste verovatno pravili tu kobnu grešku. Zbog vaše genijalnosti i sposobnosti da vidite rešenja, disfunkcionalni ljudi su se lepili za vas. Glumili ste dežurnog psihijatra za sve svoje prijatelje, rešavali ste njihove drame i nosili njihov teret. Bili ste kontejner za tuđe probleme.

Reklama

Ali, vaš intelekt je na kraju povukao crtu! Shvatili ste da dok vi spašavate njihove prosečne živote, vaša sopstvena briljantnost stoji na čekanju. Odlučili ste da zatvorite kliniku. Hirurškim rezom ste izbrisali energetske vampire iz svog telefona. Zbog toga se vaš krug prijatelja drastično, mikroskopski smanjio. Ali vi više ne žalite zbog toga. Naučili ste da je kvalitet beskrajno važniji od kvantiteta, i da je jedan pravi, lojalni vizionar vredniji od hiljadu lažnih poznanika koji vas zovu samo kad im treba usluga.

Fenomen “samoće u gomili”
Najteži oblik samoće koji ste ikada iskusili zapravo nije bio onaj kada ste sami u svojoj sobi. Najgora, najteža usamljenost koju jedna Vodolija može da oseti jeste ona kada sedi u prostoriji prepunoj ljudi koji je navodno vole, a ona se oseća kao da se nalazi na potpuno drugoj planeti.

To je onaj trenutak kada se smejete sa njima, delujete prisutno, ali u dubini svoje duše vrištite od dosade i nepripadanja. Zbog te traume “samoće u gomili”, vi ste odlučili da više ne glumite. Prestali ste da idete na događaje na kojima vam se ne ide, prestali ste da se smeškate tuđim glupim šalama i presekli ste svaki lažni odnos. Odabrali ste poštenu, čistu fizičku samoću naspram iscrpljujuće, lažne društvene predstave.

Samoća kao luksuzni, elitni karantin
Kada napokon prigrlite tu svoju samoću, ona prestaje da bude stanje izolacije i postaje vaš najskuplji, najluksuzniji kosmički karantin. U toj tišini, vi sterilišete svoj um od tuđeg smeća. U ta četiri zida, kada ugasite sve notifikacije i navučete roletne, vaš mozak se regeneriše.

U toj vašoj predivnoj, autističnoj tišini, vi niste depresivni – vi ste najproduktivniji! Tu, daleko od zlih očiju i ograničenih umova, vi učite, inovirate, spajate nespojivo i kujete svoje milionske planove iz inata. Tu rađate imperije. Vaša izolacija je vaša najjača laboratorija u kojoj se stvara čudo, jer niko ne može da vam smeta.

Vaš nedodirljivi, apsolutni trijumf
Zato, kada vas sledeći put neko sažaljivo pita zašto ste i dalje sami, vi ga samo fiksirajte onim svojim praznim, ciničnim, ledenim pogledom i nabacite onaj vaš aristokratski osmeh. Ne objašnjavajte im ništa, jer oni to ne mogu da shvate.

Reklama

Vaša samoća je vaša kruna. Vi ste dokazali da vam niko nije potreban da biste preživeli, zaradili, uspeli i bili briljantni. Vi ste onaj mitski vuk samotnjak koji na kraju uvek osvoji vrh planine dok se stado dole davi u svom blatu. Vi čekate samo onoga ko će vašoj samoći doneti dodatnu vrednost, a dok taj intelektualni genije ne naiđe – vi savršeno, hladnokrvno i nadmoćno gospodarite svojim ogromnim univerzumom!

Poruka Mastera
Draga moja, vizionarska i ludački hrabra Vodolijo! Tvoja samoća nikada, ni u jednoj paralelnog realnosti, ne sme biti tvoja sramota! Tvoja izolacija je tvoja najskuplja pobeda nad svetom koji po svaku cenu želi da te ukalupi i svede na prosek! Ne spuštaj svoje kriterijume ni za jedan milimetar da bi se dopala ljudima koji ne umeju ni da čitaju tvoj kod! Tvoj um zahteva elitu. Neka te nazivaju teškom, hladnom i nemogućom – oni to govore iz čistog straha pred tvojom nezavisnošću! Zatvori vrata manipulatorima, uživaj u toj sterilnoj, prelepoj tišini, zidaj svoje imperije iz senke i nikada ne daj svoju slobodu ni za koga ko nema petlju da je brani podjednako kao i ti! Vladaj svojim mirom!