Vera i Dragan su u braku proveli punih dvadeset godina. Počeli su od nule, kao podstanari u maloj, vlažnoj garsonjeri. Vera je bila žena iz naroda, tiha, poštena i nevjerovatno vrijedna. Radila je u pekari, ustajala u tri ujutro, dok je Dragan gradio karijeru u jednoj trgovačkoj firmi. Svaki dinar koji bi pretekao od plate, Vera je pažljivo ostavljala na zajednički štedni račun. Skupljali su za mirnu starost, za vikendicu na selu i crne dane. Dragan je godinama važio za dobrog domaćina, ali kako je gazio u kasne četrdesete, nešto u njemu počelo je da se lomi.
Kriza srednjih godina udarila je Dragana svom snagom. Počeo je da kupuje markiranu odjeću, farba sijede zulufe i koristi skupe parfeme koji su mirisali na noćne klubove, a ne na porodični dom. Njegova opravdanja su postala klasična – “imam previše posla”, “sastanci sa klijentima”, “službeni putevi”. Vera, onako čista srca i naivna, vjerovala mu je svaku riječ. Podgrijavala mu je večeru u ponoć i masirala mu ramena, misleći da njen muž lomi kičmu za njihovu porodicu. Nije ni slutila da on svoju kičmu lomi u zagrljaju duplo mlađe djevojke.
Njena zamjena zvala se Maja. Bila je to djevojka u ranim dvadesetim, atraktivna, drska i gladna luksuza. Za nju je Dragan bio samo hodajući novčanik, karta za izlazak iz sirotinje. Brzo ga je zavrtjela oko malog prsta. Uvjerila ga je da je on “lav”, da ga Vera guši i da on zaslužuje novi početak. Dragan je bio potpuno zaslijepljen. Plaćao joj je putovanja, skupe torbe i večere, ali Maji to nije bilo dovoljno. Postavila mu je ultimatum: “Ako me voliš, hoću da imamo naš stan. Neću da se krijemo po hotelima.”
Zaslijepljen strašću, Dragan je napravio potez koji mu Vera nikada ne bi oprostila. Jednog jutra je otišao u banku i sa njihovog zajedničkog štednog računa, bez Verinog znanja, podigao skoro svu životnu ušteđevinu. Uzeo je novac koji je Vera godinama sakupljala pekući hljeb u trećoj smjeni, i tim parama kupio prelijep, luksuzan stan u novogradnji, nedaleko od centra grada. Ali Dragan je bio lukav. Znao je da će mu, ako se ikada razvede, Vera po zakonu uzeti pola stana. S druge strane, nije bio toliko lud da stan prepiše na Maju, plašeći se da će ga ona sutradan izbaciti.
Tada je smislio svoj “genijalni” plan. Stan će kupiti i zakonski prevesti na ime svoje stare majke Ljiljane. Mislio je: majka k’o majka, šutjeće, čuvaće mu leđa, a stan će ostati u porodici. Otišao je kod Ljiljane sa hrpom papira i lažnim osmijehom. “Majko, ovo je investicija za mene i Veru,” slagao je gledajući je u oči. “Kupujemo neki stan da iznajmljujemo, ali zbog poreza i moje firme, mora biti na tvoje ime. Samo potpiši ovdje, ne brini ništa, to je za našu budućnost.”
Stara Ljiljana bila je žena starog kova, poštena i oštra, ali je svom sinu vjerovala naslijepo. Potpisala je papire kod notara, misleći da pomaže snahi i sinu. Ljiljana je Veru voljela kao rođeno dijete. Znala je koliko se ta žena napatila i koliko poštuje njihovu kuću. Zato joj je bilo čudno što se Vera nijednom nije pohvalila tim novim stanom. Crv sumnje počeo je da rovari po Ljiljaninom umu. Odlučila je da sama istraži šta se krije iza te “investicije za budućnost”.
Sve se srušilo jedne nedjelje kada je Dragan došao kod majke na ručak i slučajno ostavio svoj drugi, tajni telefon na stolu dok je bio u kupatilu. Ekran je zasvijetlio. Stigla je poruka od “Mace”: “Ljubavi, jesi li kupio novi krevet za naš stan? Jedva čekam useljenje u petak, biće ludilo!” Ljiljana je stavila naočare, pročitala poruku i osjetila kako joj se tlo izmiče pod nogama. Njen sin, njen Dragan, iskoristio ju je kao paravan da bi od rođene žene ukrao novac i skućio ljubavnicu.
Umjesto da digne galamu, Ljiljana je telefon vratila na mjesto. Njene ruke su drhtale, ali njen um je bio kristalno jasan. Osjetila je neopisiv stid zbog onoga što je njen sin postao, ali i strašan bijes. Zarekla se na majčinom grobu da Vera neće ostati na ulici zbog jedne sponzoruše. Već sljedećeg jutra, obukla je svoj najbolji kaput, uzela fasciklu sa vlasničkim listom stana i pozvala Veru da hitno dođe kod nje. “Kćeri,” rekla joj je preko telefona, “obuci se i ponesi ličnu kartu. Idemo kod notara. Dragan nam je spremio jedno iznenađenje, ali mi ćemo ga preduhitriti.”
Kada su Ljiljana i Vera sjele u tihu kancelariju kod notara, stara majka je izvukla papire i stavila ih na sto. Suze su joj krenule niz izborano lice dok je Veri, ženi koja joj je dvadeset godina prala i kuhala, priznavala stravičnu istinu. Ispričala joj je za Draganovu ljubavnicu, za ukradenu ušteđevinu iz banke i za luksuzni stan koji je njen sin kupio na njeno ime, misleći da je prevario sistem. Vera je preblijedjela, srce joj se zaledilo, a ruke su počele nekontrolisano da drhte. Izdaja čovjeka s kojim je jela isti hljeb toliko godina boljela je više od fizičkog udarca.
Ali, Ljiljana nije dozvolila svojoj snahi da potone u očaj. Čvrsto ju je uhvatila za ruku. “Slušaj me dobro, kćeri,” rekla je oštro, brišući suze. “Moj sin je postao ološ, a ja ološ neću da štitim, pa makar ga ja rodila! Taj novac u banci bio je tvoj znoj i tvoja kičma. On je mislio da je jako pametan što je stan preveo na mene. E, pa, pošto sam ja jedini i isključivi pravni vlasnik te nekretnine, sada ću je zakonski, ugovorom o poklonu, prepisati tebi. Jedan kroz jedan. Ti si od danas vlasnica tog luksuza, a on neka ide pod most sa onom svojom sponzorušom!”
Notar je brzo završio proceduru. Vera je istog dana, sa crvenim pečatom i vlasničkim listom na svoje ime, otišla u stan. Promijenila je bravu, unijela nekoliko svojih stvari i provela noć u tišini, skupljajući snagu za ono što slijedi. Sutradan je otišla u njihov stari, iznajmljeni stan, spakovala sve Draganove stvari u tri velika putna kofera i prevezla ih u novi stan. Znala je iz onih poruka da on planira “veliko useljenje” sa ljubavnicom u petak naveče. Bila je spremna.
Svanuo je i taj famozni petak. Dragan je pokupio Maju u svom okićenom autu. Kupio joj je ogroman buket crvenih ruža i šampanjac. Maja je vrištala od sreće, snimala se za društvene mreže i hvalila se prijateljicama kako joj je njen “lav” konačno kupio dvorac. Dragan se osjećao kao kralj svijeta. Bio je uvjeren da je odigrao savršenu partiju šaha – Vera sjedi kući i misli da on radi prekovremeno, majka čuva tajnu, a on započinje novi, luksuzni život sa duplo mlađom ljepoticom.
Stigli su pred zgradu, popeli se liftom i stali pred teška, hrastova vrata. Dragan je namignuo Maji. “Zatvori oči, ljubavi. Spremio sam ti iznenađenje,” rekao je slavodobitno. Gurnuo je svoj novi ključ u bravu. Ali, ključ nije htio da uđe. Dragan se zbunio, počeo je da gura jače, psujući majstore koji su “sigurno nešto zabrljali”. U tom trenutku, začuo se zvuk otključavanja sa unutrašnje strane. Vrata su se polako otvorila.
Maja je otvorila oči, očekujući luksuzni hodnik, ali je umjesto toga vrisnula od šoka. Draganu je ispao šampanjac iz ruku, a flaša se razbila u paramparčad po pločicama. Nasred prelijepo uređenog dnevnog boravka, u fotelji, sjedila je njegova zakonita žena Vera. Bila je savršeno sređena, potpuno mirna, i polako je ispijala kafu iz nove šoljice. Pored njenih nogu, u savršenom redu, stajala su tri velika putna kofera napunjena njegovom odjećom. Na staklenom stoliću ispred nje stajala je fascikla sa vlasničkim listom.
“Vero?! Šta… šta ti radiš ovdje?! Otkud ti unutra?!” zamucao je Dragan, blijed kao krpa, dok su mu koljena klecala. Maja se unijela Draganu u lice: “Ko je ova ludača?! Šta ona radi u našem stanu?!” Vera se blago nasmijala, odložila šoljicu i ustala. “U vašem stanu?” upitala je hladno. “Misliš, u mom stanu. Tvoj ‘lav’ je ukrao moje pare da bi tebi kupio gnijezdo, ali je bio toliko glup da ga prepiše na svoju majku. A njegova majka, poštena žena, juče ga je zakonski poklonila meni.”
Vera je prišla vratima i gurnula ona tri kofera u hodnik, pravo pred Draganove noge. “Ovo su tvoje prnje. Moje pare si potrošio, ali si mi bar kupio lijepu nekretninu. Od danas ste oboje beskućnici. Ne želim više nikada da te vidim.” Maja, shvativši da je njen “bogati sponzor” upravo ostao i bez stana i bez para na računu, istog trena se okrenula. “Koji si ti klošar i propalitet!” pljunula mu je u lice i otrčala niz stepenice, ne osvrćući se. Vera je mirno zatvorila vrata i zaključala ih, ostavljajući Dragana da kleči u hodniku, u lokvi razbijenog šampanjca, samog, osramoćenog i izdanog od sopstvene pohlepe i rođene majke.
